Tuesday, October 20, 2015

"Galerija slavnih Grobara" na Dorćolu

Navijački grafiti su pojava na koju smo svi navikli. Obično je tu samo naziv kluba i odrednica koja nam ukazuje na to koji je sport u pitanju, kao što je "FK", "KK" i slično. Iz tog razloga smo možda i svi "oguglali" kada se radi o takvim grafitima. Navijačima su jako bitni, jer na neki način obeležavaju teritoriju, odnosno deo grada na kome se nalaze, dok ih mnogi drugi građani smatraju ružnim i nečim što uništava ne samo fasade zgrada, već i čini ruglo za grad. U tom sporu možemo reći da nema "pobednika" jer svako posmatra stvari iz svog ugla. 

U novije vreme, pored ovih grafita, nailazili smo i na grafite koje navijači posvećuju preminulim pristalicama svog kluba, obično je to portret preminule osobe, urađen u znatno većoj veličini od prirodne.

Pored svih ovih grafita, pojavili su se novi, kojima su navijači Partizana "digli priču na viši nivo". Naime na Dorćolu su osvanuli portreti domaćih slavnih ličnosti koji navijaju za ovaj klub. Tako da kada krenete ulicama Dorćola, možete "sresti" Miju Aleksića, Boru Todorovića, Zorana Radmilovića i mnoge druge. Ovakvim grafitima oni pre svega iskazuju počast  velikanima domaće kulturne scene koji su navijali za njihov klub. U nastavku možete pogledati fotografije nekih od njih, ali ukoliko želite da vidite više moraćete da se prošetate ovim delom grada.

Iako možda niste navijač Partizana, morate priznati grafiti umetniku izuzetnu veštinu i složiti se sa tim da je ideja sasvim nova i originalna.



A.T.

Tuesday, May 26, 2015

Marsel Dišan-Neka bude dato (Etant donnes)

Marsel Dišan je ’’raspalio šamar’’ slikarstvu odbacujući ruku i oko slikara u korist uma (ne)umetnika. Otvara bezgraničan prostor u kojem sve može biti umetnost, a slika samo jedan slučaj u procesu stvaranja. Umetničko delo više nije rukotvoračka delatnost, već se premešta na konceptualnu ravan. 
 Neka bude dato (Etant donnes)  radio je u strogoj tajnosti u periodu od dvadeset godina od 1946. do 1966.  Kao takvo, ono je jedan od prvih primera 'instalacija', koje su kao žanr imale da procvetaju kasnije. Dišanovo poslednje delo je nastalo u skrovitom njujorškom ateljeu, u Četrnaestoj ulici, a završeno na drugoj lokaciji, u njegovom novom ateljeu u Jedanaestoj ulici. Za postojanje ovog dela do završetka nisu bili upoznati njegovi prijatelji i saradnici. Delo se sastoji od više elemenata:  starih drvenih vrata, crnog somota, opeke, drvene ploče, kože, metalne armature, ljudske kose, lampe na gas, poliranog stakla, linoleuma, sijalice i elektromotora. Dvokrilnim vratima je dodao dva otvora i ona potiču od većih vrata sa jedne španske kuće. 
Početkom 1969. godine, delo je prebačeno u Filadelfijski muzej, gde se nalazi jedna od najvećih kolekcija Dišanovog dela. Za njegovo sklapanje bila su potrebna tri meseca.
  Kada se priđe delu, najpre se vide samo dvokrilna vrata okružena starim ciglama. Provirujući kroz dve rupice na vratima, naše oko se usredsređuje na trodimenzionalnu konstrukciju, nalik muzejskoj diorami. Tu, na dnevnom svetlu, leži naga ženska figura na krevetu od  suvih grančica, skrivenog lica, sa raširenim nogama, otkrivajući svoje intimne delove. Njen genitalni predeo je bez dlaka. Ona u desnoj ruci drži visoko podignuto plinsku lampu. U pozadini se nazire šumski planinski predeo i  vodopad. Nije jasno da li je ženska figura živa ili mrtva. Njen stav nam govori da je sa njom postupano nasilnički, ili da je bila seksualno aktivna, ili jedno i drugo. Umetnik, kao u šahu, povlaci jedan pažljivo promišljen potez ,on posmatrača stavlja u ulogu voajera koji postaje kutija njegovih erotskih osećanja. On  ostavlja svoje poslednje delo kao testament gde otkriva svoje tajne koje su ga opsedale tokom životnog veka. On više nije živ da nosi odgovornost za svoje delo, niti za odluku publike da gleda kroz proreze. Neka bude dato  je work in progres koje postavlja metafizičko pitanje o besmrtnosti duše.
Fotografija preuzeta sa: https://www.flickr.com/photos/albinoflea/310107854
Fotografija preuzeta sa: http://www.nytimes.com/2009/08/28/arts/design/28duchamp.html?pagewanted=all&_r=0
Maja Ilić

Tuesday, May 19, 2015

The days – Avicii

Da li ste ikada videli spot za ovu pesmu?
Its all about graffiti.
Glavni akter spota je umetnik grafita, koji dolazi do „čistog“ zida sa svojom „opremom“, sa torbom boja, belim odelom i zaštitnom maskom. Prateći samu pesmu, on u vidu stikera ostavlja na zidu tekst pesme. Ispočetka svaki stih ima svoje mesto, potom oni počinju da se prepliću da bi stvorili portret Avicii-a. Kada potom grafiti majstor gleda svoje delo izdaleka, deluje kao da nije dovoljno to što je uradio več počinje da prosipa boje oko lika koji je stvorio, što doprinosi „životnosti“ samog lika.
Iako vam ovim nisam otkrila ništa novo i originalno, ipak možemo primetiti sve veću upotrebu grafita u različite svrhe. U ovom slučaju sam spot prevazilazi pesmu, odnosno, dok gledate spot muzika skoro da je sporedna, sva pažnja je usmerena na to šta će na kraju proizaći iz rada grafiti majstora.

Slušajte pesmu i pogledajte spot.




Wednesday, May 6, 2015

Exit through the gift shop-Banksy

“Izlaz kroz prodavnicu suvenira” je film koji je producirao svetski poznati umetnik grafita, Benski (Banksy). Zajedno sa njim ovaj film je radio i Šepard (Shepard Fairey ).

Njih dvojica zajedno pričaju priču o jednoj interesantnoj osobi, koju su obojica upoznali.

Neću prepričavati radnju filma, ali ga svakako trebate pogledati, jer vas film nikako neće ostaviti ravnodušnim. Takav film do sada sigurno niste gledali. Iz filma ćete mnogo naučiti pre svega o umetnosti grafita, o načinima izrade, o tome kako se prema njoj odnose umetnici, potom i publika.

Sa druge strane imaćete kritički odnos prema svemu što vidite, razvija potrebu da se sve oko nas preispita.


Na kraju kao napomenu treba staviti to da je ovaj film možda još jedna genijalna Benksijeva šala, pogledajte pa sami prosudite. 

“Exit through the gift shop” is a movie produced by Banksy, world known graffiti artist. He worked along with Shepard Fairey.
They tell us a story about one interesting person, whom they both met.
I won’t tell you the plot of the movie, you should watch it, because you certainly won’t be without impressions. Such a movie so far you haven’t watched. You will learn a lot, primarily about art of graffiti, the way they are made, how artists see it and what people think about it.
On the other side you will have critical attitude about everything you see. It develops the need to examine all around us.
At the end I should tell you that there is a theory that this movie is one of the Banksy’s genious jokes. Watch it and judge it yourself. 

Adrijana

Sunday, April 26, 2015

Guernica-Pablo Picasso

Jedna od najpoznatijih slika istorije umetnosti nastala je povodom događaja, koji se odigrao na današnji dan,  1937. godine. Gernika je bombardovana u toku trajanja Španskog građanskog rata, od strane jedinica koje su poslate da se bore na strani generala Franka.

Iste godine 1937. održavala se Internacionalna izložba posvećena umetnosti i tehnologiji modernog života. Ovom prilikom španska vlada angažovala je tada već poznatog slikara Pabla Pikasa, da uradi sliku za ovu izložbu.

Kao stvaralac umetničkog pravca, kubizma, sasvim je bilo očekivano da će i ova slika biti urađena u istom maniru. Samo u monohromnim tonovima, crnoj, beloj i sivoj, što pojačava atmosferu slike i snagu patnje koju želi da pokaže.

Na prvi pogled nama sasvim neobični oblici, koji polako počinju da se pretvaraju u ljudske i životinjske figure, koje svedoče stradanju. Majka plače nad mrtvim detetom, poraženi razoružani vojnik, ljudske figure koje vrište u agoniji...

Slika koja na sasvim drugačiji način prikazuje stradanje, verovatno mnogo upečatljivije nego bilo koja druga slika u istoriji istorije umetnosti. 



One of the most famous paintings of art history was made regarding to event, happened on this day, 1937. Guernica was bombed in the time of Spanish civil war, by the units who were sent to fight on a side of general Franco.

Same year 1937. in Paris was held International Exposition dedicated to Art and Technology in Modern Life. For this occasion Spanish government engaged already known Spanish painter Pablo Picasso, to make painting for this exhbition.

As creator of cubism, artistic movement, it was obvious that this painting will be made in the same manner. Only in monochromatic tones, black, white, gray, which enhances the atmosphere of the painting and the power of suffering which he wants to show.

At the first sight unusual shapes, which are slowly starting to convert in human and animal figures, witnessing the suffering. Mother crying over dead child, defeated disarmed soldier, human figures screaming in agony…


Painting which shows suffering in different way, probably more striking than any other painting in history of art history.


Adrijana

Monday, April 20, 2015

Ulica kao muzej-Museum on Street

Svi mi zamišljamo muzej kao prostor u kome se izlažu velika dela velike vrednosti. Slabo ko od nas ide u muzeje jer deluju kao sasvim drugi svet, gde važe drugačija pravila „ponašanja“. Međutim šta ako bih vam rekla da je muzej svuda oko nas, da možete da idete kad god hoćete i da se ponašate kako hoćete.
Kada se šetate, da li ste ikada primetili umetnička dela na zidovima? Neko je tu nešto nacrtao ili napisao. Možda će se sad neko pobuniti i reći da je to vandalizam, međutim nekada da bi ostvarili snove, postoje pravila koja treba prekršiti.

U Amsterdamu postoji muzej ulične umetnosti, ali kako toga nema kod nas, krenite sami ili sa prijateljima u šetnju i napravite svoj lični muzej. Otvorite oči, spremite foto aparate kao pravi turisti, zabeležite mesta na kojima ste bili i našli veličanstvena dela ostavljena na ulici na poklon svima nama, potpuno besplatno.

We all imagine museum as a space where great art pieces are exhibited. But not so many of us go to museums, because they seem like other world, with different rules.
So what if I tell you that museum is everywhere around us, where you can go whenever you want and act the way u like to. When you are taking a walk, have you ever noticed art on walls? Someone draw something there or wrote on it. Maybe some will say that it's vandalism, but sometimes to make your dreams come true, you may need to break some rules.

In Amsterdam there is a museum of street art, since there is not such a museum here, take a walk alone or with friends and make your own personal museum. Open your eyes, ready your cameras, note the places where you have been and found beautiful art left on street like a gift for all of us, completely free.

Osnovna škola "Stari Grad", Beograd
Savamala, Beograd
ulica Masarikova, Pančevo
Stadion FK "Kabel", Novi Sad

Adrijana